Kod svake adaptacije, gradnje nove kuće ili useljenja u novi stan treba se pobrinuti za grijanje i izolaciju. Premda se iz godine u godinu proizvode sve manji prikladniji uređaji za grijanje, postići ćete najbolje rezultate ako unaprijed planirate sistem grijanja kao integralni dio drugih zahvata u kući ili stanu .
To se također odnosi na izolaciju. U mnogim slučajevima dekorativni površinski slojevi na zidovima i podu mogu istovremeno poslužiti kao izolacija.
Centralno grijanje je vrlo skupo i složeno. Zato ugradnju ne treba prepustiti amaterima. Upravo se na tom području centralnog grijanja u posljednje vrijeme pojavilo mnogo nestručnih i nesposobnih izvođača radova koji vrebaju laku i visoku zaradu. Zato treba biti vrlo oprezan kod ugovaranja posla.
Nije naodmet da se posavjetujete sa stručnjakom koji će štititi vaše interese i provjeriti kako je posao obavljen.
Budite sigurni da ćete uz takvu stručnu pomoć dobiti najprikladnije grijanje za cijeli dom i njegove stanare, da će radovi biti kvalitetno izvedeni i da se materijal i uređaji kasnije neće kvariti. Ako živite u unajmljenoj kući ili stanu provedite grijanje sa samostalnim jedinicama koje se mogu demontirati i prenijeti s ostalim stvarima na drugo mjesto. U takvom slučaju najprikladnije su plinske i električne grijalice te električni radijatori.
Bez obzira o kakvom se sistemu grijanja radi, pobrinite se da svi njegovi elementi budu potpuno sigurni. Postoje određeni sigurnosni propisi i standardi za instalaciju i korištenje pojedinih grijalica i cijelih sistema. Oni se svakako moraju poštivati, premda to samo po sebi nije dovoljno. Nesreće se najčešće događaju u domaćinstvima s djecom i starijim osobama koji ne znaju rukovati uređajima za grijanje. Zaštitite svoju obitelj od takvih opasnosti. Djeca se nikad ne smiju ostavljati sama u prostoriji s otvorenim plamenom. No, katkad ni to nije dovoljno upozorenje; provedite za svaki slučaj zaštitne ograde i druge sigurnosne mjere u svim prostorijama koje se griju s otvorenim plamenom.
Što treba najprije učiniti?
Bez obzira je li kuća potpuno ili djelomično opremljena centralnim grijanjem, ili uopće nema grijanja, najprije ustanovite u kakvom su stanju svi oni bitni elementi bez kojih nikakvo grijanje ne bi bilo djelotvorno.
Spriječite gubitak topline
Jedan od tih elemenata je kvalitetna izolacija. Ako su zidovi, prozori i stropovi hladni, osjećat ćete se neugodno, ma koliko topao bio zrak u sobama. To se može lako objasniti jednostavnom činjenicom da topla tijela (uključujući i vaše) gube toplinu u dodiru s hladnijim tijelima. I s vama se događa nešto slično kad uđete u prostoriju s hladnim pokućstvom i zidovima.
Temperatura ljudskog tijela je 36,5 i 37 stupnjeva Celzija, no čovjek se sasvim ugodno osjeća i na mnogo nižoj temperaturi, pod uvjetom da je prostorija dobro izolirana i da se toplina u njoj zadržava.
Kontrola temperature
Za čovjeka je u prosjeku najudobnija temperatura od 20 do 22 stupnjeva Celzija. Suvremeni sistemi grijanja opremljeni su termostatima omogućuju uz manja odstupanja stalno održavanje temperature u tim granicama. U tako zagrijanim domovima troškovi grijanja su vjerovali ili ne, manji nego drugdje, a boravak je vrlo ugodan.
U idealnim uvjetima, temperatura bi se u pojedinim prostorijama trebala razlikovati za nekoliko stupnjeva. Tako je danju u dnevnoj sobi i kupaonici optimalna temperatura oko 21 stupanj, a u drugim dijelovima kuće 18 do 20 stupnja Celzija. Noću bi temperatura trebala biti niža za 5 do 6 stupnja Celzija.
Ovakvi rezultati mogu se, dakako postići samo pomoću dobrog sistema grijanja, a dobrim sistemom smatra se onaj koji održava navedene temperature u stanu kada je vani temperatura ispod ništice.
Raspoređivanje topline
Ljudi se osjećaju ugodno kad su im noge toplije ili barem isto toliko tople kao i ruke. No, kao što je poznato i svakom djetetu , topli zrak se diže. Zato dobro izolirajte podove u svom domu, uvedite grijanje koje zagrijava pod ili grijalice koje se nalaze blizu poda kako bi se toplina ravnomjerno širila prostorijama. Začudo, stropno grijanje na zagrijava samo gornje dijelove prostorije kako bi se u prvi mah moglo pomisliti. Zahvaljujući specifičnim svojstvima stropnog grijanja toplina se ravnomjerno reflektira od zidova i poda (ali strop mora biti visok najmanje 2.2 m).
Količina topline
Kod centralnog grijanja toplinski kapacitet radijatora ovisi o njegovoj površini, odnosno broju rebara. Potrebnu površinu radijatora uvjetuje zapremina prostorije koju treba zagrijati. Točni odnosi između zapremine prostorije i veličine radijatora poznati su svakome stručnjaku. Ne bi vam se smjelo dogoditi da zbog estetskog izgleda ili zbog želje za većom zidnom površinom, ugradite u stan premalo radijatora. Od takvog grijanja ima više štete nego koristi.
Raspored grijaćih tijela u stanu
Nekoliko manjih, promišljeno raspoređenih radijatora mnogo bolje zagrijavaju stan nego jedan veliki, premda im je ukupna odana toplina jednaka.Grijanje se poboljšava i ugradnjom dvostrukih okana u prozore kao i sprečavanjem propuha.
Provjetravanje
Za efikasno grijanje potrebna je česta izmjena zraka. Kako provjetriti prostorije bez velikog gubitka topline? Najbolje je rješenje kontrolirano provjetravanje (ventilacija ). Na principu istovremene izmjene i grijanja zraka djeluju svi suvremeni klima-uređaji.
Vlažnost
Suhi zrak iritira oči, kožu, nos i grlo;oštećuje starinske predmete i slike; uzrokuje sušenje i pucanje drvenih predmeta, poda i pokućstva. Grijanje s umjerenim temperaturama manje suši zrak od grijanja pomoću visokih temperatura (otvoreni plamen kamina na kruta goriva i sl.). sve ovo govori u prilog centralnom grijanju. Pri uvođenju centralnog grijanja ne zaboravite riješiti i problem ovlaživanja zraka.
Čisti zrak
U današnjim gradskim uvjetima teško je govoriti o čistom zraku. Suvremeni (i skupi) sistemi grijanja opremljeni su prečistačima zraka. Prašina i nečistoća u ugrijanom zraku uzrok su mnogih nedaća kao što je trajno prljanje zidova, stropova i pokućstva u stanu, a da o štetnosti po ljudsko zdravlje i ne govorimo (bronhitisu, astma).
Dvostruka stakla na prozorima, kontrolirana ventilacija i sprečavanje propuha mnogo doprinose čistoći zraka.
Buka
Mnogi sistemi grijanja uzrokuju neugodne zvukove bilo da je riječ o klokotanju vode, šumu bojlera, zujanju ventilatora ili sličnom. Zvukovi uglavnom nastaju zbog vibracija pokretnih dijelova uređaja za grijanje. Potrudite se da vam izvođači radova uvedu grijanje sa što manje propratnih zvukova i provjerite na vrijeme rezultate njihova rada. Ovdje treba napomenuti da električni elementi u sistemima grijanja katkad uzrokuju smetnje na televizorima i hi-fi uređajima. Dolazi do tzv. interferencije koju također treba na vrijeme ukloniti.
Vrste grijanja-općenito
Udobnosti radi treba kombinirati centralno grijanje s drugim grijalicama. Dok ima dovoljno goriva (npr. plina) s centralnim grijanjem je sve u redu. No zimi često oslabi pritisak plina ili nestane ulja za loženje. Tada, kad je najpotrebnije, centralno grijanje nema učinka. Ta takve slučajeve nabavite rezervne grijalice drugačijeg tipa.
Praktičnost
Teško je reći koje je grijanje najpraktičnije i najprikladnije. To ovisi o mnogim elementima: održavanje, brzina zagrijavanja prostorije, brzo reagiranje na komande, tihi rad, čistoća, sigurnost, dobra servisna mreža, dobra opskrba gorivom i sl.
Kondenzacija i ventilacija
Kondenzacija predstavlja velik problem u vlažnim podnebljima. Vlaga kondenzira na hladnim površinama i pretvara u vodene kapljice. To može uzrokovati ozbiljnu štetu kao što je npr. truljenje poda i prozorskih okvira, pucanje boje na zidovima i odljepljivanje tapeta. Vlažna žbuka se nakon nekog vremena počinje napuhavati i osipati, a takva se oštećenja vrlo teško popravljaju. Protiv kondenzacije, odnosno vlage, treba se boriti na tri načina. Neophodna je, ponajprije, dobra ventilacija kojom se pravovremeno suši zrak u stanu. Osim toga, zidovi moraju biti dobro izolirani i obloženi bojom ili materijalom koji onemogućava kondenzaciju, napokon, hoće li se ta vlaga kondenzirati ili neće ovisi i o vrti grijanja. U vlažnim područjima svakako treba zagrijavati zidove i druge površine na kojima bi se mogla kondenzirati vlaga.
Kupaonice, kuhinje
Najprije poboljšajte ventilaciju tamo gdje je to moguće. Nastojite spriječiti veća isparavanja u kupaonicama, kuhinjama i praonicama. Kad punite kadu s vodom pustite hladnu vodu prije vrele ili istovremeno obje, ali nikako kasnije. Termostat na bojleru podesite na 60 stupnja celzija. Na toj se temperaturi para slabo pojavljuje, a i za djecu je sigurnije.
U kuhinjama treba izbjegavati dugo ključanje vode prilikom kuhanja. Ako je to neizbježno jer volite jela koja se dugo kuhaju nabavite lonac pod pritiskom. Ako ste zaboravni, pa vam se češće dogodi da zaboravite ukloniti čajnik sa štednjaka, kupite električni čajnik koji se automatski isključuje. Rublje perite isključivo u automatskim strojevima. Sve navedene sitnice pomažu u borbi protiv kondenzacije.
Stanovite količine pare mogu se iz prostorija odvoditi i kroz dimnjak (nape). Ako su dimnjaci zauzeti ili neupotrebljivi, ugradite u prozor ventilator koji izvlači paru iz prostorije. Prozorski ventilatori su u načelu djelotvorniji od napa s električnim respiratorima bez odvoda.
Ventilatori
Ventilatori koji izvlače zrak (i paru) iz prostorije moraju biti snažni. Slab ventilator može biti uključen cijeli dan bez ikakva učinka. Ventilatore treba ugraditi u blizini štednjaka ili mjesta na kojem se stvara para, a idealan je položaj točno iznad izvora pare. Veličina prostorije uvjetuje i snagu ventilatora.
Prozorski ventilatori u načelu su bučniji od onih koji su ugrađeni u zid zbog vibracija stakla.
Otvori u staklu, rešetkasti kapci, ekstraktori
Raznovrsni otvori u staklu prekriveni učvršćenim ili pokretnim letvicama također doprinose boljem provjetravanju prostorija. Takva ventilacija kontrolirana za razliku od otvorenog prozora koji može uzrokovati nekontrolirani propuh.
Rešetkasti kapci i rolete također omogućuju stanovitu kontrolu provjetravanja. Ventilacija se može poboljšati ugradnjom ventilatora i tzv. ekstraktora u dimnjak. Napa sa dimnjakom i ventilatorom iznad štednjaka doista je najbolji način odvođenja pare iz kuhinje. Dvostruka prozorska stakla onemogućavaju kondenzaciju jer je unutrašnja staklena površina uvijek topla.
Zidne površine
Sve velike površine u stanu (zidovi, podovi, stropovi) moraju biti sasvim suhe i dobro izolirane. Takve se površine lakše zagrijavaju što samo po sebi sprečava kondenzaciju. No, čak i dobro zaštićeni zidovi različito reagiraju na paru. Treba izbjegavati sjajne boje, papirnate tapete i pločice. O bojite prostoriju u kojoj prijeti opasnost od kondenzacije bojama bez sjaja koje privremeno upijaju vlagu prikladna zamjena za keramičke pločice su plutene ploče ili pluto u jednom komadu kojim se obično oblažu podovi. Kuhinjski i kupaonski zidovi mogu se obložiti daskama koje se spajaju na utor i pero ili brodskim podom.
Boje koje sprječavaju kondenzaciju
Neke boje brzo pucaju ili se gule u vlažnim i zaparenim uvjetima. Prilikom izbora i kupnje boja provjerite njihova svojstva. Na europskom tržištu pojavile su se boje koje sprečavaju kondenzaciju. Sliče kvalitetnoj emulziji i prodaju se u prilično širokom rasponu boja. Ako su u vašem stanu vlaga i kondenzacija ozbiljan problem, ne upotrebljavajte parafinske grijalice bez dimnjaka za grijanje prostorija. Jedna litra parafina pri sagorijevanju proizvodi jednu litru vodene pare, što, dakako, samo pogoršava postojeće stanje. Za sprečavanje kondenzacije najbolje je ono grijanje kod kojeg se stan ili kuća nikad potpuno ne ohlade. To su u prvom redu sva centralna grijanja s termostatom. Pomoću termostata temperatura se noću može smanjiti, ali se grijanje nikad ne isključuje. U stanovima bez centralnog grijanja treba provesti stanovit oblik pozadinskog zagrijavanja zidova i velikih površina. Male električne grijalice u kuhinji ne troše mnogo struje, ali noću mogu zagrijati prostoriju tek toliko da se zidovi sasvim ne rashlade. Sve se ovo, dakako, na područja gdje je vlaga doista veliki problem i gdje su klimatski uvjeti vrlo nepovoljni. U takvim uvjetima dnevne i spavače sobe treba opremiti dodatnim grijalicama od 500 do 1000vata. One se uključuju noću i prilično dobro štite zidove od kondenzacije.
Izolacija
Dobra izolacija omogućuje čak i slabijim sistemima grijanja da brzo i efikasno zagriju cijeli stan. Ako uvodite centralno grijanje u slabo izoliran stan, pa bilo ono najskuplje i najsavršenije, moglo bi se reći da na uloženih sto kuna, bacate sedamdeset pet. uz današnje visoke cijene gotovo svih goriva, toplinska izolacija kuće se nikako ne bi smjela zanemariti.
Krovovi
Prema gruboj procjeni, četvrtina svih toplinskih gubitaka izlazi iz kuče kroz krov. U kućama u kojima se tavanski prostor koristi za stanovanje ta je količina još veća.
Zato najprije izolirajte krov, tim prije što je izolacija krova najlakša i najjeftinija, a onda se pozabavite s ostalim dijelovima kuće. Ako istovremeno obnavljate ili mijenjate krovni pokrivač, troškovi i problemi izolacije su mnogo manji, jer je lakše postaviti izolacioni materijal na zabatne grede, nego ispod ili iznad. Popnite se u potkrovlje i pričvrstite debele komade izolacionog materijala s donje srane zabatnih greda i letvica. Ako se krov prekriva novim crijepom presvucite ga prije toga pustom s aluminijskom podlogom i slojem staklene vune 5 cm.
Potkrovlja
I potkrovlje je u stanovitom smislu stambeni prostor ako se iskoristi za odlaganje i pohranu starih stvari. U tom slučaju umetnite izolacioni materijal između poprečnih greda, a zatim sve prekrijte daščanim podom. To će pojačati i ravnomjerno rasporediti nosivosti potkrovlja i poboljšati izolaciju.
Ako ne namjeravate koristiti potkrovlje jednostavno prekrijte poprečne grede izolacionim materijalom. Prema nekim istraživanjima ustanovljene su određene debljine izolacionih materijala koje daju zadovoljavajuće rezultate u razmjerno nepovoljnim klimatskim uvjetima:
- staklena vuna i nezapaljivi polistiren – najmanje 5 cm.
- ljepenka od tinjca (liskuna) – najmanje 8 cm.
Ovo su, dakako, vrlo skromni podaci o izolacionim materijalima, ali opširnije je gotovo nemoguće dati. Nazivi za iste materijale se razlikuju od zemlje do zemlje, pa čak i od proizvođača do proizvođača u jednoj zemlji, a k tome se svake godine na tržištu pojavi desetak novih imena i materijala.
Na ovom mjestu treba još napomenuti da je potkrovlje izolirano na opisani način, hladnije (ljeti toplije) od ostalog dijela kuće. Ako se u njemu nalazi rezervoar za vodu, svakako i njega izolirajte- i to ne odozgo nego odozgo.
Omatanje (izolacija) cijevi
Cijevi za toplu vodu (namijenjenu za domaćinstvo ili za grijanje) provedene kroz krov, podrum i vanjske zidove, također treba izolirati kako bi se spriječilo gubitak topline. Katkad treba izolirati i cijevi u kući. Ako npr. Cijev za toplu vodu prolazi kroz kuhinjski ormar u kojem držite povrće i namirnice, toplina na njih može štetno djelovati gubici topline u cijevima u svakom slučaju, povisuju troškove grijanja.
Stropovi
U kućama s nedostupnim potkrovljem ili ravnim krovom treba izolirati strop na gornjem katu. Neki izolacioni materijali lijepo izgledaju pa se ne moraju prikrivati. To su u prvom redu pluto ploče, šperploča, iverica i brodski pod.
Zidovi
Najviše se topline gubi kroza zidove. Zidovi starijih kuća uglavnom su dovoljno debeli, ali ih često nagriza vlaga što također uzrokuje gubitak topline. U novogradnjama vanjski su zidovi često pretanki, pa je to glavni uzrok gubitak topline. U oba slučaja potrebna je izolacija.
Zaštita zidova od opekom
Vanjske zidove od opeke debljine 10-12 cm treba izolirati iznutra i zaštititi od prodora vlage izvana. Zaštita od vlage izvodi se na nekoliko načina – ili vanjskim premazom bezbojnog silikona, ili pločicama (crijepom), ili drvenim letvicama.
Unutrašnje ploče
Zid se može premazati vodootpornim sredstvom i s unutrašnje strane. Preko takve zaštite polaže se izolacioni materijal ili izolacione ploče. To vrijedi i za deblje zidove od opeke ako su u lošem stanju.
Površinski slojevi
Debele i suhe zidove od opeke ne treba posebno obrađivati, ali se i oni mogu zaštititi od vlage. Prostorije koje su okrenute prema sjeveru i za one koje znate da su hladnije od ostalih i da se u njima kondenzira para, obložite (osobito vanjske zidove) plutom, drvenim pločama ili plastificiranim tapetama.
Šuplji zidovi
Kuće se zidaju na različite načine. Prema jednoj tehnici u zidarstvu, vanjski se zidovi grade sa dva reda opeka između kojih je šupljina cca 5 cm. Zrak u toj šupljini djeluje kao izolaciono sredstvo. Kasnije su se na osnovi te tehnike razvili šuplji građevinski materijali (blokete).
U novije vrijeme, u nekim se evropskim zemljama ta šupljina ispunjava staklenom vunom i sličnim materijalima što poboljšava izolaciju. To nije jednostavan zahvat; ako se odlučite za takvu izolaciju zidova pobrinite se da radove izvode stručnjaci.